Razvod braka 1 (u kojem su rođena/posvojena maloljetna djeca)

Sukladno čl. 50. Obiteljskog zakona (NN 103/15, dalje u tekstu: ObZ), razvod se može provesti temeljem sporazumnog prijedloga za razvod braka ili temeljem tužbe za razvod braka. Sporazumni prijedlog moraju podnijeti bračni drugovi zajednički, dok tužbu može podnijeti jedan bračni drug (samostalno). Napominjemo da muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te dok dijete ne navrši godinu dana života. Pravni temelji za razvod braka na osnovi tužbe jednog od bračnih drugova su utvrđenje suda da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili činjenica da je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

Ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete (biološko ili posvojeno) obvezni su, sukladno čl. 54. st. 1. ObZ-a, prije pokretanja sudskog postupka radi razvoda braka (dakle, bez obzira pokreće li se postupak sporazumno ili tužbom) sudjelovati u obveznom savjetovanju.
Stoga, u slučaju razvoda braka u kojem su rođena/posvojena maloljetna djeca, prvi korak je obvezno savjetovanje.¹ Obvezno savjetovanje je oblik pomoći članovima obitelji da donesu sporazumne odluke o obiteljskim odnosima vodeći posebnu brigu o zaštiti obiteljskih odnosa u kojima sudjeluje dijete te o pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma i pokretanju sudskih postupaka u kojima se odlučuje o osobnim pravima djeteta. Pokretanje i postupak obveznog savjetovanja uređeni su čl. 321. – 328. ObZ-a. Obvezno savjetovanje provodi mjesno nadležan Centar za socijalnu skrb (dalje u tekstu: CZSS), nadležan prema mjestu djetetova prebivališta, odnosno boravišta, ili prema mjestu zadnjeg zajedničkog prebivališta, odnosno boravišta bračnih drugova. Savjetovanje se pokreće na zahtjev stranke koji se podnosi CZSS u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik. Obrazac zahtjeva za pokretanje postupka savjetovanja moguće je dobiti odlaskom u CZSS. U postupku savjetovanja sudjeluje se osobno i bez punomoćnika. Nakon što zaprimi zahtjev, CZSS će za provođenje obveznog savjetovanja zakazati sastanak i pozvati stranke. Iznimno, ako CZSS procijeni da u okolnostima konkretnoga slučaja zajednički sastanak ne bi bio svrhovit ili ako to jedna ili obje stranke iz opravdanih razloga zahtijevaju, zakazat će se i provesti odvojeni razgovori sa strankama. Drugim riječima, ako postoji povijest nasilja u obitelji ili bilo koji drugi opravdani razlog stranka može zahtijevati da se savjetovanje odvija na način da ona i protustranka ne budu istovremeno nazočni, već da CZSS s njima održi odvojene razgovore.

Sadržaj obveznog savjetovanja prije razvoda braka je:

  1. upoznavanje bračnih drugova o mogućnosti bračnog savjetovanja
  2. upoznavanje bračnih drugova o pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka u odnosu na njih i djecu
  3. upućivanje bračnih drugova da su dužni voditi računa o djetetovoj dobrobiti prigodom uređenja spornih obiteljskih odnosa
  4. upoznavanje bračnih drugova sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i pružanje pomoći ako to zahtijevaju
  5. upoznavanje s prednostima obiteljske medijacije i informiranje bračnih drugova o dostupnim obiteljskim medijatorima
  6. informiranje bračnih drugova koji se namjeravaju razvesti o obvezi odaziva prvom sastanku obiteljske medijacije ako nisu postigli sporazum, odnosno plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i
  7. upoznavanje bračnih drugova s postupkom radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog od bračnih drugova.

[1] Sukladno čl. 329. st. 4. ObZ-a, obvezno savjetovanje prije razvoda braka ne provodi se u odnosu na bračnog druga ili oba bračna druga lišena poslovne sposobnosti, ako nisu u stanju shvatiti značenje i posljedice postupka niti uz stručnu pomoć; u odnosu na bračnog druga nesposobnog za rasuđivanje ili onog koji je nepoznatog prebivališta i boravišta.

Ako stručnjaci CZSS posumnjaju da su u obitelji ugrožena prava i dobrobit djeteta ili posumnjaju na obiteljsko nasilje, na sadržaj obveznog savjetovanja neće se primijeniti odredbe pod 1., 4., 5. i 6. U postupku obveznog savjetovanja može se djetetu omogućiti izražavanje mišljenja uz pristanak njegovih roditelja.

Po okončanju obveznog savjetovanja CZSS dužan je sastaviti izvješće u kojem se navodi:

  1. tko je sudjelovao u postupku
  2. spremnost svake stranke na sporazumno rješavanje spora
  3. spremnost svake stranke na sudjelovanje u obiteljskoj medijaciji
  4. tko namjerava pokrenuti sudski postupak
  5. ako se provodi obvezno savjetovanje prije pokretanja postupka radi razvoda braka, jesu li bračni drugovi upoznati s pravnim posljedicama nepostizanja sporazuma, odnosno plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 327. ObZ-a
  6. tvrdnje o obiteljskom nasilju, ako se navode, te ocjena o mogućnosti ravnopravnog sudjelovanja stranaka u postupku obiteljske medijacije.

Izvješće o obveznom savjetovanju dostavlja se strankama prema pravilima o osobnoj dostavi najkasnije u roku od šezdeset dana od dana primitka zahtjeva za provođenje obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka radi razvoda braka.

Iz navedenog opisa postupka obveznog savjetovanja proizlazi da je jedan od najvažnijih ciljeva provođenja postupka obveznog savjetovanja postizanje plana o roditeljskoj skrbi.

Plan o roditeljskoj skrbi detaljno je uređen čl. 106. ObZ-a. To je pisani sporazum roditelja o načinu ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi u okolnostima u kojima roditelji djeteta trajno ne žive u obiteljskoj zajednici. Planom o roditeljskoj skrbi mora se detaljno urediti:

  1. mjesto i adresa djetetova stanovanja
  2. vrijeme koje će dijete provoditi sa svakim od roditelja
  3. način razmjene informacija u vezi s davanjem suglasnosti pri donošenju odluka bitnih za dijete (sukladno odredbama članka 108. ObZ-a, te razmjene važnih informacija u vezi s djetetom iz članka 111. ObZ-a)
  4. visinu uzdržavanja kao obvezu roditelja kod kojega dijete ne stanuje i
  5. način na koji će se rješavati buduća sporna pitanja.

Planom o roditeljskoj skrbi mogu se urediti i druga pitanja ostvarivanja roditeljske skrbi za koja roditelji smatraju da su bitna za dijete. Roditelji su dužni upoznati dijete sa sadržajem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i omogućiti mu da izrazi svoje mišljenje u skladu s njegovom dobi i zrelošću te ga poštovati u skladu s djetetovom dobrobiti.

Plan o roditeljskoj skrbi roditelji mogu (osim u postupku obveznog savjetovanja i u postupku obiteljske medijacije) sastaviti i samostalno. Kako bi stekao svojstvo ovršne isprave, plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi može se podnijeti sudu u izvanparničnom postupku radi provjere sadržaja te odobravanja (sukladno odredbama članaka 461. do 467. ObZ-a).

Drugi korak ovisi o ishodu obveznog savjetovanja, odnosno o tome jesu li se roditelji sporazumjeli o planu roditeljske skrbi.

a) Drugi korak ako su se roditelji sporazumjeli o planu zajedničke roditeljske skrbi

Ako su se roditelji sporazumjeli o planu roditeljske skrbi mogu odmah prijeći na završni korak, odnosno nadležnom sudu podnijeti sporazumni zahtjev za razvod braka (postupak sporazumnog razvoda braka detaljnije je opisan dalje u tekstu pod naslovom a) Prijedlog za sporazumni razvod braka)

b) Drugi korak ako se roditelji nisu sporazumjeli o planu zajedničke roditeljske skrbi

Ako roditelji u postupku obveznog savjetovanja ne postignu sporazum o planu roditeljske skrbi, CZSS će ih savjetovati da pokušaju postići sporazum u postupku obiteljske medijacije. Osim toga, CZSS će ih upozoriti da će sud u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom jednog od bračnih drugova po službenoj dužnosti:

  1. donijeti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi, o ostvarivanju osobnih odnosa s drugim roditeljem i o uzdržavanju djeteta
  2. omogućiti djetetu izražavanje mišljenja sukladno članku
  3. djetetu imenovati posebnog skrbnika (sukladno članku 240. st. 1. t. 2. ObZ-a).

Roditelje će CZSS upozoriti i da sud u postupku radi razvoda braka može odrediti da troškove posebnoga djetetova skrbnika plaćaju roditelji.

Ponavljamo, u slučaju roditelja koji imaju zajedničko maloljetno dijete, a nisu se u postupku obveznog savjetovanja sporazumjeli o planu zajedničke skrbi, sljedeći će korak nakon obveznog savjetovanja biti obiteljska medijacija. Obiteljska medijacija ipak se neće provoditi baš uvijek, odnosno postoje određene iznimke popisane u članku 332. ObZ-a.² U slučaju da CZSS ili medijator procjene da nije potrebno provoditi medijaciju, stranka odmah nakon obveznog savjetovanja (u kojem nije postignut plan o roditeljskoj skrbi) može tužbom pokrenuti parnični postupak radi razvoda braka (postupak radi razvoda braka pokrenutog tužbom detaljnije je opisan dalje u tekstu pod naslovom b) Postupak radi razvoda braka temeljem tužbe).

[2] Članak 332.

(1) Obiteljska medijacija se ne provodi:

  1. u slučajevima kada prema procjeni stručnog tima centra za socijalnu skrb ili obiteljskog medijatora zbog obiteljskog nasilja nije moguće ravnopravno sudjelovanje bračnih drugova u postupku medijacije
  2. ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć
  3. ako su jedan ili oba bračna druga nesposobni za rasuđivanje i
  4. ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na ostale članove obitelji koji sudjeluju u postupku medijacije.

Napominjemo još jednom da je sporazumni razvod braka moguć samo ako je postignut plan o roditeljskoj skrbi. Ako nije, onda je druga mogućnost samo razvod pokrenut tužbom jednog bračnog druga.

Dakle, ukoliko u postupku obveznog savjetovanja nije postignut plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a ne postoji ni jedna od iznimaka iz čl. 322. ObZ-a, pokrenut će se obiteljska medijacija. Ako se obiteljska medijacija provodi od strane obiteljskih medijatora zaposlenih u sustavu socijalne skrbi, stranke ne plaćaju naknade za rad obiteljskih medijatora. Obiteljska medijacija je postupak u kojem stranke nastoje sporazumno riješiti spor iz obiteljskih odnosa uz pomoć jednog ili više obiteljskih medijatora. Glavna svrha postupka obiteljske medijacije je postizanje plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i drugih sporazuma u vezi s djetetom – dakle novi pokušaj da se roditelji dogovore oko pitanja oko kojih se nisu uspjeli dogovoriti prilikom obveznog savjetovanja. Uz ostvarenje te svrhe, u postupku obiteljske medijacije stranke se mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske naravi. Plan o roditeljskoj skrbi ili drugi sporazumi postignuti u postupku obiteljske medijacije moraju biti u pisanom obliku i potpisani od svih stranaka. Ako se stranke ne sporazume o planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno o drugom spornom obiteljskom odnosu, obiteljski medijator će u izvješću o obustavi postupka obiteljske medijacije navesti jesu li obje stranke aktivno sudjelovale. Izvješće o obustavi obiteljske medijacije uručuje se sudionicima.

Sljedeći korak ponovno ovisi o ishodu prethodnog, odnosno o rezultatu obiteljske medijacije.

a) Ako je u medijaciji postignut sporazum o roditeljskoj skrbi, roditelji mogu podnijeti sporazumni zahtjev za razvod braka (postupak sporazumnog razvoda braka detaljnije je opisan dalje u tekstu pod naslovom a) Prijedlog za sporazumni razvod braka.)

b) Ako niti u medijaciji nije postignut sporazum o roditeljskoj skrbi, jedan od roditelja može tužbom pokrenuti postupak radi razvoda braka. Važno je napomenuti da bračni drug koji ne pristupi prvom sastanku obiteljske medijacije ne može podnijeti tužbu radi razvoda braka. Dakle, bitno je da stranka koja želi podnijeti tužbu za razvod braka pristupi barem prvom sastanku medijacije. (postupak radi razvoda braka pokrenutog tužbom detaljnije je opisan dalje u tekstu, pod naslovom b) Postupak radi razvoda braka temeljem tužbe)

Iz svega navedenog proizlazi da završni koraci u postupku razvoda braka (ovisno o ishodu prethodnih) mogu biti a) podnošenje sudu prijedloga za sporazumni razvod braka ili b) podnošenje sudu tužbe za razvod braka.

a) Prijedlog za sporazumni razvod braka

Ako oba bračna druga predlažu sporazumni razvod braka, izvanparnični postupak pokreće se prijedlogom za sporazumni razvod braka. Međutim, ako jedan od bračnih drugova odustane od prijedloga za sporazumni razvod braka, a drugi ostane pri zahtjevu da se brak razvede, takav zahtjev smatrat će se tužbom radi razvoda braka i postupak će se nastaviti kao povodom tužbe.

Za suđenje u povodu prijedloga za sporazumni razvod braka nadležan je sud na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište.

Bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete dužni su uz prijedlog za sporazumni razvod braka podnijeti izvješće o obveznom savjetovanju (ne starije od 6 mjeseci!) i plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako je izvješće o obveznom savjetovanju starije od šest mjeseci, sud će prijedlog za sporazumni razvod braka odbaciti.

b) Postupak radi razvoda braka temeljem tužbe

Ako bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, uz tužbu radi razvoda braka tužitelj je dužan priložiti izvješće o obveznom savjetovanju (ne starije od 6 mjeseci!) i dokaz o sudjelovanju na prvom sastanku obiteljske medijacije.

Ako tužitelj uz tužbu podnese izvješće o obveznom savjetovanju starije od šest mjeseci, sud će tužbu radi razvoda braka odbaciti.

Odredbe o podnošenju dokaza o sudjelovanju na obveznom savjetovanju i obiteljskoj medijaciji ne podnose se samo u slučajevima kada se obvezno savjetovanje i/ili medijacija ne provode (vidi: fusnota 1 i 2).

Pripremila: Ivana Vretenar

Mentorica: Iva Čatipović, mag. iur.